Brojka u kalendaru...
U proteklo vrijeme, desavalo se mnogo toga. Pa mi je papiric vjesto izmicao pod olovkom, tjerajuci me da prozivljavam neke nove stvari, i ne dajuci mi vremena cak ni da udahnem i usput se osvrnem na dane sada vec u proslosti...Ali, kako se ja uvijek kad tad vratim onoj istoj mojoj stvari, ponovo zaglavih na vec prasnjavom mom blogu....
I tako, desio se je jedan datum. Brojka u kalendaru, potpuno uobicajena topla noc... Za mene, nesto sveto..Noc je nekako cudno mirisala, jer je nosila novu odluku u zraku. U mene je unijela hrpu zguzvanih misli, po bezbroj puta procitanih, pa onda bacenih. Sada su se sve nalazile odjednom u toj opijenoj glavi. I onda se desilo nesto cudno: Jednostavno nisu dopirale do uspavanih vijuga, gorjele su poput papira i ostavljale samo pepeo i onaj ugodni miris paljevine. Mala,slatka soba, tiha muzika, usnula svjetla.. On me ljubi, mazi, dok ja zaboravljam na sve vanjsko. Dodir za dodirom se je nizao, a u meni neka neopisiva sigurnost i osjecaj potpune predanosti... Noc kada smo dosli do kraja jedne, a do pocetka jedne sasvim nove price.. Suze su mi se pocele gomilati pod kapcima i kotrljati na njegovo tijelo. Nisu bile suze tuge, ni suze boli. Bile su samo izliv osjecaja da smo povezani, duboko, kao nikad do sad...
Jutro, a moja glava na njegovom ramenu. I koliko god se trudila da sastavim misao o njemu, taj osjecaj i dalje ostaje nedorecen i neopisiv... To je bila prva noc, prva brojka u kalendaru, kad sam znala da nekog volim...I kako je samo neobicno izgovoriti taj velicanstveni glagol u prvom licu...
